Azra Bašić je rođena 12.07. 1998. Godine Tuzli. Super odlična je učenica četvrtog razreda Srednje Medicinske škole.
Karateom se aktivno bavi punih 13 godina. Članica je KBS „Tuzla-Sinbra”.
Azra će predstavljati reprezentaciju Bosne i Hercegovine na Evropskom prvenstvu na Kipru koje se održava 05-07.02.2016. godine u kategoriji borbe juniorke -59 kg.
U nastavku vam donosimo intervju sa ovom karatiskinjom:
Za karate važi predpostavka da je to grub sport, da li je to istina, i zašto si ti izabrala baš karate?
Iako spada u grupu borilačkih sportova karate je bezkontaktni sport. Ključ svega je glava, um. U našem sportu je cilj napraviti poen određenim udarcem ali da protivnik ne bude povrijeđen. Nazvala bih to igrom nadmudrivanja, koncentracije, i prije svega samopouzdanja. U svijet karatea ušla sam jako mlada, sa svojih nepunih 5 godina. Bila je to želja roditelja da moju sestru i mene uključe u neki sport. Bio je to karate. Sa svojih 5 godina nisam baš razumjela te silne okrete, poteze ali mi je bilo zanimljivo. Počelo je kao hobi. Danas, 13 godina poslije mogu slobodno reći da je karate postao dio mene.
Koji su najznačajniji rezultati koje si do sada ostvarila ?
U dosadašnjoj karijeri sam bila učesnik mnogih međunarodnih takmičenja, stalni sam član karate reprezentacije Bosne i Hercegovine. Više puta prvakinja države u katama i u borbama. Kao član kata tima osvojila sam srebro i bronzu na Balkanskom prvenstvu. Trenutno sam prvakinja države u kategoriji juniorki do 59 kg. S pravom mogu reći da mi je 2015 godina bila najuspješnija od svih. U julu mjesecu, osvojila sam 3.mjesto na Svjetskom kupu u Umagu. Prije svega bilo je divno iskustvo raditi sa takmičarkama iz Argentine, Južne Afrike i drugih zemalja. A medalja je došla kao plod odricanja, rada, truda i zalaganja. To mi je ujedno i najdraža medalja.
Da li imaš tremu pred borbu, i postoji li neki „ritual” koji koristiš prije svakog takmičenja, odnosno borbe?
Trema je uvijek prisutna, ali trudim se da me ne nadjača. Prije svake borbe težim da se skoncentrišem na meč koji slijedi. Uvijek odvojim trenutak vremena da se prisjetim koliko sam se spremala za to takmičenje, koliko je snage potrošeno, truda uloženo i vremena izdvojeno. U meč ulazim sa vjerom u Boga i u sebe. To mi je najveća snaga pored snage koju mi pružaju moji roditelji i sestra koja je moja “najglasnija” podrška na takmičenjima.
Krajem 2015. godine si nastupila na Svjetskom prvenstvu u Indoneziji, kakav je bio osjećaj predstavljati svoju domovinu na tako velikom takmičenju ?
Nastup na Svjetskom prevenstvu bio je nagrada za titulu državne prvakinje koju sam opravdala na izbornim turnirima koji su uslijedili poslije državnog. Bilo je to moje prvo Svjetsko prvenstvo. Velika čast, ujedno i velika odgovornost. Iako sam se vratila bez medalje drago mi je što sam bila učesnik te veličanstvene manifestacije koja me je motivisala za dalji rad kako bih stalno imala svoje minute za borbu na takvom takmičenju.
Na nedavno završenom Balkanskom prvenstvu u Duborvniku si zadobila težu povredu koljena. Kako teče oporavak i da li će povreda biti potpuno sanirana pred put na Kipar?
Balkansko prvenstvo je uslijedilo nedugo nakon povratka sa Svjetskog prvenstva. Povrede su sastavni dio sporta. Iako je riječ o težoj povredi zahvaljujući podršci roditelja, kluba na čelu sa trenerom Fikretom Selmanom, prijatelja i stručnom radu dr. Hajrudina Kačara i komplet osoblju odjela za sportsku medicinu Tuzla na čelu sa dr. Samirom Mačkovićem a i zahvaljujući mojoj upornosti oporavak je tekao veoma brzo. Danas, nakon nepuna dva mjeseca od povrede koljeno je u završnoj fazi oporavka. Rezultat toga je i 5.mjesto na nedavno završenom takmičenju Grand Prix Croatia, jednom od najjačih turnira u Evropi. Ova “drvena medalja” mi je poslužila kao odlična motivacija i provjera pred Evropsko prvenstvo na koje putujemo za 7 dana, ali i kao podsjetnik da su želja, upornost i istrajnost osnovne formule uspjeha.
Šta očekujete od nastupa na Evropskom prvenstvu ?
Evropsko prvenstvo će biti još jedno u nizu veliko takmičenje na kojem ću predstavljati našu domovinu. Smatram da imam dovoljno iskustva koje će mi pomoći da savladam pritisak koji nosi jedno tako veliko takmičenje te da će samim tim doći i dobar plasman. Glavni cilj je medalja.
Za kraj, da li nam možete reći šta vas motiviše da svakodnevno trenirate, i šta bi poručili mladim ljudima koji se bave sportom ili onima koji će tek krenuti?
Rezultati koje postižem, ljudi koje upoznajem, mjesta koja obilazim a i neraskidiva prijateljstva koja sklapam su “nešto” što me drži u ovom sportu ovoliko vremena. Uz karate sam odrasla, kroz karate izgrađujem sebe kao ličnost i to je dovoljan podstrek za dalje. Svim mladim poručila bih da se uključe u sport i da ispune svoje vrijeme korisnim radom. Sport je jedan svijet koji donosi mnogo lijepih stvari, korisnih lekcija. Svijet u kojem učiš da je prijatelj mnogo važnija medalja od medalje u koju osvojiš u borbi, meču, utakmici. I za kraj napomena : Najbolja stvar koju možete uraditi je vjerovati u sebe.
